Prije nekoliko godina jedna porodica sa sela je kupila stan u neboderu iznad Gavrilovića i sa sobom povela mačora.
Kada je ta porodica vidjela da ne mogu živjeti u gradu, oni odluče da se vrate na selo. U svemu tome mačor ostane u gradu, tacnije kod nebodera. Kako je on bio umiljat, puštao je sve da ga miluju. Vidjevši takvog mačora jedna divna gospođa iz nebodera (gospođa Nevra) odluči da preuzme brigu o njemu. Brinula je o njemu, hranila ga, tepala mu i mačor ju je jako zavolio.Jedna od stanarki ga je zvala Marko, a teta Nevra Bubano. Sve bi to bilo lijepo da mnogim stanarima taj mačor nije smetao. Koliko im je smetao, pričalo se na Savjetu stanara zgrade, jer, zamislite, mačor je pravio ogromnu štetu u zgradi.
Nego, smetao je!!!
Ipak je neboder u centru grada. Ružno je vidjeti mačku ispred. Mačor je spavao uvijek ispred nebodera, u zgradu bi ulazio kad je kiša padala ili je bila velika zima.
Unoseći mokre kišobrane, stanari su pravili lokve u zgradi i govorili kako je to mačor urinirao. Koliko im je smetao da su ga nekoliko puta odnosili i bacili nekoliko kilometara daleko, ali se on ipak uvijek vraćao. Jer tu mu je bio dom. Pošto lično ja obožavam životinje, pse i mačke posebno, bila sam jedna od malobrojnih prolaznika koja bi ga pomilovala i nahranila, kao i moji najbliži. Ljetos ga je jedan pijani klinac udario nogom u glavu. Liječio svoj bijes na nevinom biću. Jedva se oporavio uz ljubav i njegu gđe Nevre i nas.
Kao trenutno rješenje , teta Nevra mu je napravila “kućicu” iza zgrade da ne smeta stanarima. Tu bi mu odnijela večeru te nakon toga bi ušao u kućicu i tu proveo cijelu noć. Čak smo planirali kako da ga spasimo od zime i odlučili da je najbolje da bude u stanu već spomenute gospođe.
Tako je preživio zimu,izlazio ponekad i javljao se udarajući glavom u vrata da je stigao. Sve do juče, kada je jedna , kako da je nazovem, nemam pravu riječ , rekla svom unuku ,još bih ga nazvala najgorim imenom, da ubije macora jer još je urinirao na drva. Zamislite!!! I on je to uradio!!! Ubio ga je!!!
Danas nam je gđa Nevra javila guseci se u plaču da ga je našla ispred zgrade kako je iskrvario. I nadovezujem se na priču od neki dan,kakvi smo mi to??? Kome može da smeta to nedužno biće? Nisu oni životinje,MI SMO! Šta smo postali? Zašto je nekome smetalo što je taj mačor nečija sreća?! Godine brige,ljubavi,sreće neko za jedan dan uništi.
Dajana Radmnovic