Na medjunarodnom atletskom prvenstvu osoba sa invaliditetom odrzanom u Mostaru od 5. do 7. juna veliki uspjeh takmicara iz Novog Grada, Slavka Ivkovica. Naime Slavko je u okviru reprezentacije RS osvojio zlatnu medalju u bacanju koplja, a srebrenu u bacanju diska.
Ali to nije sve. Slavko je sa kolegama iz reprezentacije osvojio zlatnu medalju ekipno u sahu.
Takmicenje nije bilo bas bez konkurencije. Ucestvovale su ekipe iz svih republika bivse Jugoslavije…
OVO JE VALTER: Bata Živojinović danas je napunio 82.godine! Dugo sam razmisljao da li da stavim ovu vijest sa drugog sajta.Ipak je on obeljezio jednu epohu ,po meni ljepse doba-kada se zivjelo ljepse i opustenijeSretan rodjendan Bato
Bata Živojinović rođen je 5. juna 1933. godine u Koraćici pod Kosmajem. Na filmskom platnu debitovao je 1955. godine u filmu “Pesma sa Kumbare”.
Glumio je u više od 280 filmova i televizijskih serija. Snimao je filmove u kojima je igrao glavne uloge na prostorima svih bivših jugoslovenskih republika. Jedan je od rodonačelnika takozvanog ”Crnog talasa” u jugoslovenskom filmu, nastalog početkom šezdesetih, u kojima je kontinuirano nastupao sve do kasnih sedamdesetih godina. Paralelno s njima, igrao je i u tzv. partizanskim filmovima u kojima se proslavio tokom 60-ih i 70-ih, a jedan od njih, Valter brani Sarajevo“, mu je doneo veliku popularnost u Kini.
Živojinović je rođen u selu Koraćici, podno planine Kosmaj, kao treće i najmlađe dete u skromnoj službeničkoj porodici. Otac Dragoljub – ”Baja”, radio je kao sudski izvršitelj u Opštinskom sudu u Mladenovcu, a majka Tiosava – ”Tinka”, bila je domaćica koja se kasnije zaposlila u kovnici novca u Beogradu.Dve starije sestre, Nadežda – ”Nada” i Stanka – ”Cale”, davale su mu konstantnu i bezrezervnu podršku od najranijih dana. Još dok je bio beba, sestra ”Cale” ga je prozvala ”Bata” i tako je za ceo život poneo nadimak po kome će biti poznatiji nego po pravom imenu. Prvi razred osnovne škole je završio u Koraćici, u osnovnoj školi koja se nalazila tik uz njegovu rodnu kuću. Zatim je školovanje nastavio u Beogradu, gde su mu roditelji dobili službu i nastanio se na Vračaru, u Mileševskoj ulici u donjem delu ”Crvenog krsta”, nedaleko od Kalenić pijace, gde će provesti najveći deo svog života. Rano detinjstvo prekinuto Drugim svetskim ratom obeležila su velika razaranja i nemaština.
Svoj talenat za glumu otkrio je sa 15 godina, zahvaljujući reditelju Soji Jovanović koja ga je pozvala da se pridruži Akademskom pozorištu u Beogradu, gde je povremeno radio kao scenski radnik, a ponekad i kao statista. Do tada potpuno nepoznat umetnički svet potpuno ga je očarao i zarobio. Upravo tada je shvatio da je gluma poziv kojim će se baviti celog života. Umesto klasične gimnazije, pohađao je naizmenično srednje glumačke škole u Nišu i Novom Sadu. Na četvrtoj, poslednjoj godini srednje glumačke škole u Novom Sadu, pokušao je da se upiše na Pozorišnu akademiju u Beogradu ali je bio odbijen, baš, kao i sledeće godine nakon završetka srednje škole.
Tih godinu dana se bavio najrazličitijim poslovima kako bi preživeo. Radio je kao milicioner, moler, stolar i kao izvršitelj u opštini Vračar. Kasnije, kao već potpuno ostvaren glumac, nekoliko puta je u intervjuima potvrdio da su mu to sve bila dragocena iskustva koja je zdušno koristio u tumačenju uloga. Iako je u to vreme dobio ponudu za stalni angažman od Crnogorskog narodnog pozorišta u Titogradu, uz majčinu podršku i na njeno insistiranje, odlučio je da ponovo konkuriše na Pozorišnoj akademiji. Konačno je primljen iz trećeg pokušaja 1954. godine, kada započinje jedna od najvećih i najuzbudljivijih glumačkih karijera na ovim prostorima. U Beogradskom dramskom pozorištu, koje se tada zvalo ”Savremeno pozorište”, igrao je više godina, i u tom periodu je imao po 300 angažmana godišnje. Po sopstvenom priznanju, u okruženju izuzetne generacije glumaca koja je tada nastupala (Ljuba Tadić, Rade Marković, Olivera Marković, Mihajlo Mika Viktorović, Đuza Stojiljković i drugi) nije imao mnogo šanse da se istakne u matičnom pozorištu.Bata Živojinović je više voleo pozorište od filma, iako je u njemu igrao samo nekoliko godina. Njegov filmski debi iz 1955. godine u filmu „Pesma sa Kumbare“ reditelja Radoša Novakovića bio je početak izuzetno plodne karijere. Živojinović je, bez sumnje, odigrao više filmskih uloga od bilo kog glumca u istoriji jugoslovenske kinematografije. Kontinuiranu filmsku karijeru, zbog koje napušta pozorište, započeo je epizodama u „Vlaku bez voznog reda“ iz 1959. godine i „Ratu“ iz 1960. godine.
Oba navedena ostvarenja je režirao Veljko Bulajić, u čijim će skoro svim kasnijim filmovima Bata Živojinović igrati glavne uloge.
Oženio se 1960. godine svojom velikom ljubavlju, dvadesetogodišnjom Julijanom (Lulom), s kojom će dobiti dvoje dece, sina Miljka 1961. godine i ćerku Jelenu 1964. godine. Venčani kum im je bio Batin kolega iz Savremenog pozorišta na Crvenom Krstu, glumac Miodrag Popović Deba. Po sopstvenom priznanju, supruga Lula, s kojom će provesti 55 godina u skladnom braku, predstavljala mu je najveći oslonac tokom plodne i naporne dugogodišnje karijere, praćene čestim i dugim odsustvima od kuće.
Oni ce ih od sad reklamirati na svojim sajtovima i bilbordima, sto znaci da je zvjezdica koju su dobili samo potvrda da je organizator maratona manifestaciju doveo na evropski nivo i da je ispunio sve standarde koje E. A. F. zahtjeva.
Danas je u porstorijama KOC u Novom Gradu odrzan koncert ucenika muzicke skole Prijedor, odjeljenje Novi Grad. Na koncertu je solisticki nastup na klaviru imao Nikola Djorojevic, a nastupali su i ostali ucenici muzicke skole.
Ja, kao vjerovatno vecina novljana malo znam o Nikoli. Nikola je izuzetno muzicki nadareno dijete. Kako mi rekose, gdje god ode na neko takmicenje ili ima nastup, neka od nagrada je njegova.
Vjerovatno cemo u buducnosti cuti malo vise o Nikoli. Morate priznati da i ove curice sa violinama vracaju u nama osjecaj da jos nije nestalo sve lijepo i kavlitetno oko nas.
slika 1 Nikola Djorojević sa nastavnicom
slika 3 Nikola Djorojević sa drugaricama
slika 2 učenice prvog razreda violine
Kada bi Vas pitali “Koji je najmasovniji sportski klub u Novom Gradu?” Odgovorili biste karate klub -“Gligo” ili ne biste? U svakom slucaju karate klub “Rajko Crnobrnja-Gligo” jest sportski klub sa najvise clanova i to uglavnom mladjeg uzrasta. Osnovan je 1975. god. kao karate klub “Krajisnik” da bi 1995. god. promjenio naziv u “Rajko Crnobrnja-Gligo” u spomen na svog tragicno poginulog clana i trenera u proslom ratu.
Danas ga vode Aleksandar Janković, majstor karatea 3. DAN (predsjednik karate kluba); Dejan Blagojević, majstor karatea 3. DAN; Milan Jovanić, majstor karatea 3.DAN;Mihailo Veletanlić, majstor karatea 3. DAN (generalni sekretar).
Najznačajniji rezultat u 2008. godini je osvajanje srebrene medalje Teodore Radulović u borbama pojedinačno u teškoj kategoriji i III mjesta u borbama ekipno Dalibora Graonića, u sastavu tima reprezentacije Republike Srpske,
na WKC Svjetskom prvenstvu za juniore koje se od 23. – 26.10. 2008. godine, održalo u Novom mestu, u Sloveniji.
Maja Đurić je, u sastavu reperezentacije Republike Srpske, na Svjetskom kadetskom i juniorskom prvenstvu, održnom u oktobru 2010. godineu Kaorleu, Italija, osvojila 3. mjesto u konkurenciji djevojčica 14-15 godina, + 55 kg.
Klub je redovno u najužem izboru za najbolji sportski kolektiv u Izboru najboljih sportista koji organizuje opština Novi Grad.
Ono sto je ipak po meni najvaznije da se djeca i omladina kroz ovaj sport razvijaju i duhovno i fizciki u stabilne licnosti. Poznavaoci ovog sporta ce razumjeti sta sam htio da kazem, a i roditelji djece vremenom.
Ovaj sajt ce ih odsad pratiti u njihovim aktivnostima kao neki nas mali doprinos u razvoju ovog sporta u Novog Gradu. Fotografije koje gledate su snimljene danas na trenigu pred polaganja za pojas koja ce se odrati krajem ovog mjeseca.
prvo mi je bila namjera da pisem rezulate nasih trkaca, ali kad sam vidjela da su svi oni pobjednici, neko jer je osvojio medalju, neko jer je istrcao svoj prvi maraton ili polumaraton, neko jer je u cilj usao ruku pod ruku sa svojom cerkom…rezultati su suvisni! Osmjesi na licima ovih ljudi govore vise od brojeva…a evo i brojeva(hehe nismo ih imali do maloprije)