Rajka Vukovic i Mladena Vejnovic su prve ženske sudije u fudbalu iz Novog Grada.
Dvije djevojke, tipične i sasvim obične van sportskog terena, obukle su „sudijska odijela“ i uhvatile se u koštac sa ovdašnjim tabuom da fudbal i nije bas za zene.
Suđenjem su počele da se bave dok su jos aktivno igrale fudbal, al’ vremenom su uvidjele da u našoj zemlji od aktivnog bavljenja fudbalom i nema nekakve finansiske koristi pa su se veoma lako i brzo odlučile za poziv sudije, njima svakako blizak i drag. Prve su žene koje su istrčale na fudbalske terene u našem gradu i okolini, čime su zadobile simpatije mnogih naših sugrađana.
– Počela sam da se bavim fudbalom 2000 godine u ŽFK Vrbas iz Banja Luke, poslije cega prelazim u fudbalski klub Borac, takođe, iz Banja Luke. Osvajam tri prvenstav RS-a i drugo mjesto u kupu BiH. Imala sam čast da nastupam i za reprezentaciju BiH 2003 godine u Turskoj. Ali, nazalost, u najboljoj zivotnoj formi, dešava mi se povreda koljena i operacija što me odvodi sa fudbalskih terena neki duži vremenski period- prisjeća se Rajka svojih početaka.
Mladena takođe govori o svojim početcima, gdje se ona i Rajka prvi put i susreću, a to je ŽFK Mladost iz Novog Grada.
-Svoje prve fudbalske korake sam napravila 2004 godine u školi fudbala Bubamara iz Novog Grada. Iako, sam trenirala košarku u to vrijeme, ljubav prema fudbalu je presudila. Odlazim u fudbalski klub Rudar Prijedor gdje smo igrali Prvu ligu RS-a, al zbog neulaganja u klub, klub se gasi. Ostajem još neko vrijeme da radim sa curama, al potpunim gašenjem, vraćam se u Novi Grad. Dobijam prilku za jedan Beogradski klub, al zbog povrede, ne odlazim. U međuvremenu, u Novom Gradu dolazi do osnivanja ženskog fudbalskog kluba Mladost. Igramo ligu RS-a i ostvarujemo dobre rezultate. Karijeru završavam u ŽFK Travnik kao treće u BiH – odgovara Mladena.
Njih dve se i upoznaju u novonastalom klubu u Novom Gradu ŽFK Mladost, gdje kreću da bilježe odlične rezultate sa mladom i perspektivnom ekipom u to vrijeme. Njihovo fudbalsko znanje i iskustvo je uveliko doprinijelo ulasku ekipe Mladosti u Premijer ligu BiH, gdje se i njihov fudbalski put kao igrača i završava.
Opredjeljuju se za zvanje fudbalskih sudija i kreću u novu fudbalsku avanturu.
-Početak mog suđenja je bio katastrofalan – prisjeća se Mladena – niko nas nije htio podučavati, sve savjete smo uglavnom dobijali od kolega koji su bili voljni da nam posvete malo svog vremena. A od saveza ništa. Na terenima Rajka i ja smo bile prava atrakcija. Kad se pročuje da dolazimo da sudimo, dodje jos vise navijača da gleda jer nije bilo ranije slučajeva da žene sude niže lige. Doživljavale smo razne uvrede, psovke, jer “šta žena zna o fudbalu!?”, ali sve je to u službi posla kojim se bavimo i već smo se navikle. Bilo je momenata kad sam htjela da odustanem, ali izdigla sam se i nisam dala na sebe što je kasnije rezultiralo poziv za seminar u Vogosći, za obuku sudija koji će suditi žensku Premijer ligu. I tada nam se otvaraju mnoga vrata u svijetu sudjenja BiH-a. Jedna od ljepših stvari koja mi se desila jeste suđenje u Zenici na Bilinom polju, gdje sam taj stadion odiše velikim strahopoštovanjem.
Za Rajku sudjenje u samom početku nije predstavljalo veliki problem jer je ona, između karijere igrača, bila jedno vrijeme trener FK Slavena iz Dobriljna,kao prvi trener žena u jednom muškom klubu, tako da su je većina igraca i trenera poznavala pa joj je to u početku uveliko olakšalo sudijske početke.
-Bilo je problema i u muškoj i u ženskoj ligi. Neko nas prihvati, neko ne, ali svako grublje ponašanje prema nama je bilo sankcionisano odmah u startu kartonom. Gdje smo im odmah dali do znanja ko se bavi igrom a ko suđenjem. Kod nas nema prostora manipulisanju – odgovara Rajka.
Ove dve mlade i odlične sportiskinje, kao buduće profesorice fizičkog vaspitanja i sporta, su dokaz da ništa nije nemoguće, ukoliko vjerujete u ono šta radite. Ljubav, volja, želja i znanje su njihov recept za uspijeh.
Sretno cure!!!
Pise: SUna
